Venezuelanski naftni sektor : Nade u uspon

dw.com · Feb 15, 2026 · Collected from GDELT

Full Article

Političar Pablo Pérez je uvjeren: "Ovo je važan korak." Osjećaj optimizma u njegovom rodnom gradu Maracaibu već je, kaže, primjetan. "Skladišta se čiste, strojevi se ponovno aktiviraju, a mala i srednja poduzeća traže osoblje." Prije samo sedmicu i pol, pod pritiskom Washingtona, venezuelanska vlada napravila je iznenađujući zaokret: Zakon o nafti (Ley de Hidrocarburos) treba naftnu industriju ponovo otvoriti stranim ulagačima. Ti planovi su poput mini-revolucije. Socijalisti vladaju Venezuelom od 1999. i od tada kontroliraju naftnu industriju željeznom rukom. "Sada ulazimo u 21. stoljeće s 26 godina zakašnjenja", kaže Pérez, koji je predstavnik opozicije u nacionalnom parlamentu. Od naftnog diva do ekonomskog patuljka Pérez dolazi iz Maracaiba, glavnog grada savezne države Zulia – kolijevke venezuelske naftne industrije. Početkom 20. stoljeća geolozi su ovdje otkrili ogromne rezerve nafte. Zemlja je procvjetala, a 1970-ih Venezuela je bila među najbogatijim državama u regiji. U to vrijeme zemlja je izvozila gotovo četiri milijuna barela sirove nafte dnevno, što je otprilike osam posto svjetskog tržišta. Upravo u tom razdoblju nastala je izreka: U Venezueli je benzin jeftiniji od vode. U 1990-ima naftna industrija ponovno je privukla investitore iz cijelog svijeta, a državna tvrtka PDVSA slovila je kao rasadnik visokokvalificiranih inženjera. Međutim, nakon sukoba unutar tvrtke 2002. godine, socijalistička vlada pod Hugom Chávezom otpustila je hiljade zaposlenika. Mnogi su trajno napustili PDVSA. Prihodi od nafte sve su se više slijevali u socijalne programe, dok se potrebna ulaganja u infrastrukturu i tehnologiju nisu ostvarila. Američke sankcije i odlazak stranih tvrtki dodatno su pogoršali krizu. Tokom socijalističke vlade prihodi od nafte sve su se više slijevali u socijalne programe, dok se potrebna ulaganja u infrastrukturu i tehnologiju nisu ostvarilaFoto: Fernando Llano/AP Photo/picture alliance Pablo Pérez je 2008. godine pobijedio socijaliste u Zuliji i izabran je za guvernera. Tu je morao promatrati kako proizvodnja i dalje polako opada. Danas Venezuela proizvodi znatno manje od milijun barela dnevno; mnogi pogoni su ozbiljno zastarjeli. „Sjedimo na najvećim svjetskim rezervama nafte – i boli me vidjeti da nas je politika dovela do ove tačke“, rekao je Pérez za DW. Novi početak zahvaljujući zakonu o nafti? Novi zakon prvenstveno je namijenjen povratku stranih tvrtki u zemlju, objašnjava José Guerra, profesor ekonomije na Sveučilištu Central de Venezuela. Bez njih je obnavljanje proizvodnje nemoguće: "PDVSA je financijski uništena i više ne može investirati", kaže on. U budućnosti će privatnim tvrtkama biti dopušteno stjecanje naftnih koncesija i samostalno trgovanje izvađenom naftom. Zauzvrat će plaćati poreze i pristojbe - iako znatno smanjene. Sustav je funkcionirao na sličan način i prije socijalističkog režima. Država je dodijelila licence, a privatne korporacije poput ExxonMobila, Chevrona, ConocoPhillipsa, kao i europske tvrtke poput ENI-ja i Repsola, preuzele su crpljenje nafte i trgovinu. Međutim, počevši od 2007. godine, vlada je započela masovne eksproprijacije, što je odvratilo investitore. Nakon toga, SAD su uvele sankcije kojima su ograničile izvoz u SAD, koje su dugo bile najvažnije tržište Venezuele. Venezuela je stoga sve više usmjeravala svoju pozornost na Kinu.Pravna sigurnost kao ključni faktor Nacionalizacije i dalje opterećuju investicijsku klimu. Nadalje, Venezuela prvenstveno posjeduje rezerve teške nafte, čije je vađenje skupo i isplativo samo kada su cijene nafte visoke. „Venezuela sjedi na sirovini, koja će svijetu u budućnosti trebati sve manje i manje“, kaže stručnjak za egenriju Andreas Goldthau u DW podcastu „Business in Conversation“, misleći na pad potražnje za naftom. Uz to politička nesigurnost je također odvraćajući faktor. Režim u Caracasu nije međunarodno priznat. Poznati venezuelski ekonomist Ricardo Hausmann sa Sveučilišta Harvard izjavio je na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu sredinom januara da zakon, koji je donijela politički nepriznata vlada, ne može stvoriti dugoročno povjerenje. "Ko će potpisati ugovor sa zemljom u kojoj su imovinska prava toliko nejasna?", pitao je on. On stoga ne vjeruje da naftna industrija može ponovno procvjetati pod sadašnjim režimom. SAD pokušavaju djelovati protiv te zabrinutosti. Nakon uhićenja Nicolása Madura početkom januara, one podržavaju privremenu predsjednicu Delcy Rodríguez. Novi zakon u Venecueli također predviđa da se sporovi mogu rješavati pred međunarodnim arbitražnim sudovima – što je ključni zahtjev tvrtki. Guerra je stoga optimističan: proizvodnja nafte u Venezueli mogla bi se ove godine povećati za 300.000 do 400.000 barela dnevno. Oporbeni političar Pablo Pérez se nada da će se ekonomija donekle oporaviti zahvaljujući naftiFoto: Fernando Llano/AP Photo/picture alliance Vraćaju li se građani koji su napustili zemlju? Tvrtka Kpler smatra realnim kratkoročno povećanje od oko 150.000 barela dnevno. Do 2028. godine proizvodnja bi, navodi tvrtka, mogla porasti na otprilike 1,8 milijuna barela – 800.000 više nego danas. Međutim, stručnjaci smatraju da je nerealno da bi Venezuela ovom proizvodnjom mogla zamijeniti ruski izvoz nafte u Kinu. Nadalje, bila bi potrebna godišnja ulaganja u desecima milijardi. Chevron je potvrdio za DW da će ostati aktivan u Venezueli. ENI i Repsol nisu odgovorili na upit. No, ekonomist José Guerra također upozorava da je za održivi oporavak potrebno više od novog zakona. Opskrba električnom energijom je, kaže, nepouzdana, onečišćenje okoliša oko bušotina i naftnih polja je ogromno, a nedostatak radne snage je ozbiljan. Oko osam milijuna ljudi napustilo je zemlju pod socijalističkom vladom – gotovo četvrtina ukupnog stanovništva. Ricardo Hausmann je u Davosu naglasio da Venezuela može ponovno procvjetati samo ako se Venezuelanci koji su u egzilu vrate u domovinu. "Ali sada nije vrijeme za povratak kući", rekao je Hausmann. On smatra da sve dok režim potiskuje članove oporbe i ograničava prava, nema oporavka ekonomije. Jača li otvaranje naftnog sektora spornu vladu? Tako ostaje pitanje hoće li otvaranje naftnog sektora u konačnici neizravno ojačati vrlo spornu socijalističku vladu. Činjenica da Caracas predstavlja zakon prilagođen investitorima tako brzo nakon uhićenja Nicolása Madura sugerira na blisku koordinaciju između SAD-a i vlade Delcy Rodríguez. Oporbeni političar Pablo Pérez ipak ostaje optimističan. Nada se da će se ekonomija donekle oporaviti zahvaljujući nafti. Ali čak i tada, kaže, stanovništvo će zahtijevati slobodne izbore. "Ljudi su umorni nakon 27 godina", kaže on. Venezuela je, kaže dalje, u prijelaznoj fazi. Sljedeći korak, po njegovom mišljenju, moraju biti slobodni i pošteni izbori. "To bi zaista moglo izgraditi povjerenje - i privući investitore u zemlju", kaže Pablo Perez.