Na rubu smo Trećeg svjetskog rata , a sada se pojavila još jedna prijetnja : Moćnici zbog nje drhte

dnevno.hr · Feb 14, 2026 · Collected from GDELT

Full Article

Foto: Guliver Autor: Zoran Meter/7dnevno Subota, 14. veljače 2026. u 22:18 Svijet je zahvatio kaos, donekle još kontroliran, a iznimka nije ni naša Hrvatska. Događaja je puno i odvijaju se nevjerojatnom brzinom pa su sada i posljednji skeptici shvatili da smo ušli u odlučujuću fazu preustroja odnosa velikih sila, a time i međunarodnog poretka, i da onaj koji smo poznavali više ne postoji. Porođajne muke novog, koji se stvara, bolne se, a koliko će to trajati, ovisit će prije svega o ključnom geopolitičkom trokutu SAD – Rusija – Kina, tj. o tome kada će se dogovoriti o novim pravilima igre koja će vrijediti u budućem svijetu. Tako su se dogovarale i velike sile nakon Drugog svjetskog rata. Sjedinjene Države, i Zapad u cijelosti, u međuvremenu potresaju dokumenti koji se povremeno objavljuju, a povezani sz s pokojnim seksualnim prijestupnikom Jeffreyem Epsteinom i njegovim “otokom razvrata”. Ako je netko mislio, a to su prije svega američki demokrati, da će inzistiranjem na masovnijim objavama inkriminirajućih dokumenata i fotografija uspjeti destabilizirati Donalda Trumpa, jako se prevario. Jer sve se vrlo brzo i neočekivano okrenulo protiv Demokratske stranke i umanjilo njezine izglede za brzu i laku pobjedu na predstojećim predizborima 3. studenoga ove godine. Naime, pokazalo se da su njihovi istaknuti članovi itekako involvirani u sve ove nemile događaje povezane s bogatim, perverznim i zlim pokojnikom. Trump je u predizbornoj kampanji najavljivao potpuno otvaranje tajnih dosjea o Epsteinu kada dođe na vlast. No, nakon što je doznao da se i njegovo ime i fotografije u tim dokumentima prilično često spominju i egzistiraju kao činjenica, naglo je zakočio i odustao od daljnjeg objavljivanja. To je izazvalo čuđenje javnosti, a demokrati su u tome vidjeli svoju veliku priliku za napad na Trumpa pa su nastavili vršiti politički i medijski pritisak na njegovu administraciju kako bi se objavili svi tajni dokumenti. Trumpova administracija na kraju je popustila, uvjeren sam – potpuno svjesno i zlurado. Evo o čemu je riječ, barem iz onoga što je dosad vidljivo. Trumpovo ime i fotografije s Epsteinom vezane su prvo desetljeće ovog stoljeća, kada Epstein još na sudu nije bio proglašen krivim. Međutim, ovo što se sada objavljuje, a riječ je o tisućama novih dokumenata, pokazuje istaknute članove Demokratske stranke u vrlo neugodnim pozama na “otoku sreće”, a zapravo razvrata i opačina svake vrste. I to, za razliku od Trumpa, nakon što je Epstein bio osuđen. Here’s Donald Trump partying with the biggest pedophile in American history, Jeffrey Epstein. Is that who you want protecting your sisters & daughters? #LolitaExpress pic.twitter.com/cAa5c93z2B — ᗰᗩƳᖇᗩ (@LePapillonBlu2) November 3, 2024 Gomilanje problema Od Billa Clintona preko mnogih drugih poznatih i moćnih osoba u SAD-u i bivšeg britanskog princa Andrewa, koji se prošlog tjedna konačno morao preseliti iz svog doma u Windsoru na imanje Sandringham u Norfolku dok je kraljevska dinastija uzdrmana kao nikad prije, pa sve do norveške kraljevske dinastije koju ovih dana iz temelja potresa povezanost s Epsteinom. Naime, kako piše BBC, prijestolonasljedna princeza Mette-Marit, koja ionako ima velikih problema s “nestašnim” sinom Mariusom Borgom Høibyjem, pritvorenim na četiri tjedna zbog napada na ženu s kojom je bio u vezi, sada se također suočava s javnim otkrićem da se i sama “tri godine, između 2011. i 2014., dopisivala s pokojnim seksualnim prijestupnikom Jeffreyjem Epsteinom”. Princeza je priznala “lošu procjenu” nakon što su njezini opsežni kontakti s Epsteinom postali očiti. Izrazila je “duboku sućut i solidarnost sa žrtvama zlostavljanja koja je počinio Jeffrey Epstein” i rekla kako je njezin kontakt s njim bio “jednostavno neugodan”, prenosi BBC. Zbog svega ovog što se sada događa tresu se i mnoge druge važne osobe u SAD-u i Europi, afera će biti veća, a po posljedicama jača i od one, također ogromne, s curenjem povjerljivih dokumenata s oznakom visoke tajnosti u aferi WikiLeaks oko 2010. Trest će se, vjerojatno sve do spomenutih jesenskih izbora, a onda bi stvar mogla polako splašnjavati, iako će oni koji sada imaju vlast, a to je Trump, i dalje moći koristiti gomilu vjerojatno kompromitirajućeg neobjavljenog sadržaja za discipliniranje svojih ključnih oponenata. Zato i kažem kako su oko svega ovoga mnogi opasno zaigrali, a sve zbog mahnite politikantske želje da se obračunaju s Trumpom izvan okvira uobičajene političke borbe, što im se sada vraća kao bumerang s nepoznatim konačnim posljedicama. U najboljem slučaju, sada se mogu nadati da će američki glasači obje stranke svrstati u isti koš. A ne bi puno ni pogriješili. Potpuni kaos Ne mogu izdržati a da se ovom prigodom ne osvrnem i na destabilizaciju unutarnjih prilika u Hrvatskoj jer je i to, makar tako možda ne izgleda, itekako vezano uz geopolitičke borbe koje se odvijaju u Europi i svijetu. Iako ne uz aferu Epstein. O organizaciji dočeka rukometaša hrvatske reprezentacije sve je više-manje rečeno i sada nema smisla o tome previše mudrovati. Svatko će taj događaj ionako tumačiti na svoj način, ovisno o svojoj ideološkoj orijentaciji. No taj je događaj dosad najbolje razotkrio koliko je dramatično visok stupanj unutarnjih podjela u hrvatskom društvu, a time i destabilizacije hrvatske države. Posebno zabrinjava činjenica da je taj proces već dugo na djelu, a nije se poduzimalo ništa značajno kako bi se to spriječilo. Svima je bilo vidljivo kako su tzv. apsolutne slobode, tj. politika “zabrane zabrana” koju su provodile sve vlade premijera Andreja Plenkovića prema svemu i svakomu, dovele do stanja s kojim se sada suočavamo. Do nikad tako raskoljenog društva po političkim i ideološkim odrednicama koje ubrzano izlaze iz okvira dnevnopolitičkih borbi i ozbiljno prijete prelijevanjem u klasične obračune uličnog karaktera s ciljem dokazivanja svoje ispravnosti, a tuđih zabluda. Drugim riječima, do fizičkih obračuna, koji, kao takvi, uvijek mnogu eskalirati upotrebom vatrenog oružja, eksplozivnih naprava i svega ostaloga što može dovesti do ljudskih žrtava. Takve smo scene prošloga tjedna gledali u Torinu, kada su vlasti zatvorile prostor koji je bio središte okupljanja tamošnje radikalne ljevice. Kaos koji je potom uslijedio, s tisućama maskiranih urbanih revolucionara u glavnoj ulozi koji su izišli na ulice, zapanjio je i središnju vladu u Rimu izrazom njihove brutalnosti i nemilih scena fizičkih napada na pripadnike snaga sigurnosti koji su samo radili svoj posao. Dosad su se slične scene u Italiji mogle vidjeti samo u međusobnim obračunima ilegalnih migrantskih skupina, ili pak njihovim sukobima sa snagama sigurnosti, ali ovo je bilo nešto posve drugo. Neučinkovit oblik Nažalost, na hrvatskim društvenim mrežama ovih sam dana mogao vidjeti slične pozive na obračun s aktualnom, ali ne nekom lokalnom, nego državnom vladom, koji su stizali od radikalnih ljevičara u objavama poput onih da je Vlada RH davanjem prostora Thompsonu na dočeku rukometaša dala zeleno svjetlo ni više ni manje nego za – terorizam. Takve i slične objave ili prijetnje najčešće dolaze sa spektra organizirane radikalne ljevice u urbanim sredinama – najviše u Zagrebu, ali i u drugim velikim gradovima, poput Rijeke ili Zadra i Splita. Krajnje desne poruke mržnje i nasilja uglavnom stižu samo od huligana iz navijačkih skupina i nikako se ne mogu tretirati kao organizirano političko, čak ni pseudopolitičko djelovanje, i zna se kako se prema njima službe sigurnosti postavljaju i kako ih izoliraju u djelovanju. S druge strane, bilo kakve političke stranke s radikalnim desnim ideološkim programima također su potpuno marginalizirane i daleko su od toga da se približe institucionalnom djelovanju, tj. ulasku u Sabor preko parlamentarnih izbora. Time je i njihov utjecaj na društvo krajnje marginaliziran, gotovo da nije ni kvartovski, a kamoli gradskog ili nacionalnog karaktera. Njihov je djelokrug rada odnedavno groteskno sveden na bubnjanje i urlanje pod prozorima ideoloških suparnika, a to je, svatko će normalan priznati, možda originalan, ali posve neprimjeren i neučinkovit oblik političke borbe za bilo koga tko ima ozbiljne političke ambicije. Međutim, kod radikalne ljevice stvar je potpuno drukčija. Ona ne samo da se uspjela organizirati nego se i institucionalizirala kroz određene nove političke opcije i na lokalnoj i na državnoj razini, a njezin je utjecaj još vidljiviji preko različitih nevladinih udruga, financiranih bilo iz državnog, bilo iz gradskih proračuna. Ono što njih i ikonografiju koja ih u sve češćim prosvjednim skupovima protiv “sveprisutnog fašizma” i “klerofašizma” u Hrvatskoj prati i karakterizira jest nostalgična povezanost s propalim komunističkim režimom odnosno Jugoslavijom, kao i omalovažavanje Domovinskog rata kao temelja na kojem počiva suvremena hrvatska država. Potpuna rehabilitacija To omalovažavanje, pokušaji izjednačavanja krivnje za rat i smještanje Domovinskog rata u okvire “bratoubilačkog” po sistemu “tko nas bre zavadi” nije plod nekakvih slučajnih inspiracija pojedinaca, nego sustavnog i organiziranog korištenja puno šireg spektra instrumenata koje se definitivno može i mora početi svrstavati u specijalne ili, prema suvremenim nomenklaturama rečeno, hibridne operacije, zapravo specijalni rat protiv Hrvatske. I nije to plod aktivnosti samo, kako je premijer Plenković prošlog tjedna rekao, “dvjestotinjak osoba” na području Zagreba, nego, usuđujem se to reći, o puno većoj i organiziranijoj mreži koja svoje krakove pruže i izvan Republike Hrvatske, do Beograda, pa i šire. Dovoljno je u tom smislu pratiti svakodnevne vijesti srbijanskih medija, a o društvenim mrežama da i ne govorim, da svima bude jasno kakvu je percepciju Hrvatske službena srbijanska vlast izgradila unutar svoga društva. Ona godinama neskriveno generira navodno ustaštvo u RH, a u posljednje vrijeme to čini kozmičkom brzinom, neviđenom još od vremena Slobodana Miloševića, “jogurt-revolucija” i svega što je nakon njih uslijedilo na ovim prostorima. Pritom